Oboružani dobrim raspoloženjem i pjesmom te u društvu naših profesorica, uz malo poduže čekanje na graničnom prijelazu, stigli smo na svoje prvo odredište. Donijeli smo Bogu i Djevici Mariji svoje  prošnje i zahvale. Po dolasku smo odmah otišli na Brdo ukazanja zajedno moleći krunicu. Put nije bio lagan, osobito za one malo "spretnije", ali je na kraju bio uspješan. Nakon toga smo sudjelovali na župnoj misi koja je bila na hrvatskom jeziku. Primivši blagoslov na svetoj misi, nastavili smo svoj put prema Mostaru, gradu na Neretvi. Najprije smo se uputili u katedralu koja nas je očarala. U njoj nas je dočekao te o položaju Hrvata u tom gradu kao i o samoj katedrali ispričao župni vikar, don Mile.

Potom smo se uputili prema Starom gradu. Bilo je to kao da smo se vratili malo kroz vrijeme ili pak odlutali u tursku seriju Sulejmana.. Očarala nas je ljepota mosta nad Neretvom, a neki od nas su vidjeli mladića koji je s njega skočio u rijeku (što našim momcima ne bismo preporučili!). Sve to ne bi bilo potpuno da se nismo počastili specijalitetom tamošnje kuhinje: „ćevapčićima  u somunu“ i zasladili ih  „kafom iz filidžana“. Vjerojatno je to ozračje utjecalo i na naše profesorice-vodiče pa su se i one sa nama veselile pri povratku.

Eto, taj naš put bio je ispunjen malim stvarima, ali kako je netko rekao: Male stvari stvaraju savršenost , a savršenost nije nimalo mala stvar!  

Josipa Bozic, 4. D