Adventski vijenac

Uporaba adventskog vijenca započinje u 19. stoljeću u Hamburgu. Mladi evangelički pastor Heinrich Wichern kupio je jednu veliku kuću i otvorio je za siromašne studente. Za vrijeme došašća pastor bi organizirao molitvene susrete koji su se nazivali slavlje svijeća. U velikomu drvenomu krugu bi svakoga dana, počevši od 1. prosinca, zapalili po jednu novu svijeću i taj se krug nazivao vijenac svijetla. Tek kasnije, iz praktičnih razloga, broj svijeća se smanjio na četiri u skladu s četiri nedjelje prije Božića. Prema izvornoj tradiciji tri svijeće su ljubičaste i predstavljaju pokoru, dok je četvrta crvena i predstavlja obraćenje i ljubav. Prva svijeća se naziva proročka, druga betlehemska, treća pastirska a četvrta anđeoska. Negdje se pali i peta, bijela svijeća u sredini kao znak radosti zbog Isusova dolaska.

Simbolika adventskog vijenca 

Simbolika vijenca je višestruka. Predstavlja kraljevanje i pobjedu. Čine ga dva temeljna simbola - krug i svijetlo. Krug ili prsten bez početka i kraja shvaća se kao simbol vječnosti i vjernosti, a tumači se kao znak Božje vjernosti zadanim obećanjima. Bog je Kralj, on je Pobjednik. Plamen svijeća predstavlja toplinu i život koji dolazi. Isus Krist je Tvorac života i pobjednik nad smrću.

Tradicionalni vijenac izrađuje se od zimzelenog bilja. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedarsnagu i izlječenje od svih bolesti. Često je u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.