Razgledavanje je započelo od javnih termi koje su jedne od najbolje očuvanih s kraja 2. stoljeća. Obišli smo zidine izgrađene od velikih kamenih blokova koje su izvorno sačuvane do današnjeg dana. Zaustavili smo se u bazilici i kratko razgledali središte kršćanskog života antičkog grada. Pokraj bazilike nalaze se ostaci osmerokutne krstionice iz 6. stoljeća s krsnim bazenom u obliku grčkog križa. Zatim smo krenuli do najzanimljivijeg dijela starokršćanske Salone, a to je groblje Manastirine na kojemu su ostaci groba u kojemu je bio ukopan i naš zaštitnik sv. Dujam. Ljudi su htjeli biti pokopani u blizini mučenika. Zato se ovo groblje brzo razvijalo s raznim vrstama grobova: od onih najsiromašnijih sagrađenih od opeka do sarkofaga i nadgrobnih kapelica. Imali smo sreće što smo naišli na dvije arheologinje koje su iskapale neke novootkrivene grobove koji su se nalazili ispod jednog stoljetnog bora. One su nam potvrdile o kakvom se bogatom lokalitetu radi. Svakako valja spomenuti i grob don Frane Bulića, velikog istraživača salonitanske baštine. On je sam sebi dao sagraditi grob u obliku sarkofaga koji se nalazi nasuprot grobljanske bazilike, ispod čempresa. Urešen je kršćanskim simbolima koje je don Frane pronalazio na groblju dok je obavljao iskapanje. Izvana smo razgledali i prvi arheološki muzej „Tusculum“ u kojemu je svojevremeno, dok je ovdje radio, stanovao don Frane Bulić. U zidove kuće ugradio je mnoštvo pronađenih kamenih dijelova, stupova i kršćanskih simbola.

Zadovoljni viđenim napustili smo Salonu i završili našu kratku, ali uspješnu „terensku nastavu“ još jednom čvrsto uvjereni u bogatstva naše kulturne baštine.

Magdalena Dragičević, 2. B