Čuli smo kako i s kojim motivom su krenuli u rat kao dragovoljci, kako su se na početku rata borili kad nije bilo oružja i kako se dolazili do oružja u vrijeme embarga na uvoz oružja RH. Čuli smo puno i o ženama u 4.gardijskoj brigadi,   ravnopravnim borcima u ratu.

Čuli smo kako su stjecali ratne vještine tijekom cijelog rata, prvenstveno na ratištu,  a kad bi ih zamijenili drugi borci na ratištu svoje „slobodne“ dane provodili su na organiziranim obukama. Čuli smo i naučili što su to „dubinska“ izviđanja, slušali kako su zbrinjavali ranjene suborce i vraćali se po svoje poginule te kako su spašavali i neprijateljske vojnike i njihove civile.

Naučili smo kako je pripremana i provedena veličanstvena oslobađajuća akcija „Oluja“ koju sada poučavaju na mnogim svjetskim  vojnim učilištima. Vidjeli smo fotografije  s raznih vojnoredarstvenih akcija (Skok 1, Skok 2, Oluja, Maestral  i drugih) koje zorno pokazuju uvjete u kojima su se borili. Vidjeli smo isječke iz ratnog dnevnika.  Naučili smo zašto je njihova beretka crvene boje i oduševili se kad su ih naši gosti s osmjehom stavili na glavu i ponosno ju namjestili za nas.

Svi naši gosti su i po nekoliko puta ranjavani u ratu, ali o tome nismo puno čuli, većinom su njihovi odgovori na pitanja o ranjavanju bili kao da to nije bilo tako strašno, a ni važno.

Znamo da to nije baš tako, dovoljno je bilo vidjeti  kako izgleda uniforma nakon ranjavanja.

Kroz 4. Gardijsku brigadu prošlo je oko 7.000 boraca, oko tisuću ih ranjeno, 5 je nestalih, a 192 ih je poginulo. Među poginulim je i njihov legendarni zapovjednik Andrija Matijaš - Pauk. Na samom kraju druženja vidjeli smo snimku njegovog pogreba i čuli himnu 4.gardijske brigade.

Dva sata je premalo vremena za naučiti i zapamtiti puno o ratnim akcijama, ali je i više nego dovoljno da zauvijek zapamtimo  naše goste, njihovu hrabrost i ponos što su časni hrvatski  vojnici , a  prije svega pamtit ćemo njihovu ljubav prema Domovini.

Poklonili su nam za školsku knjižnicu Monografiju -  4. Gardijska brigada Hrvatske vojske PAUCI, tako ćemo ipak moći naučiti i ne zaboraviti. 

Od srca im hvala što su danas bili s nama i još više...

HVALA im što danas imamo svoju neovisnu i slobodnu domovinu !