Na satima razredne zajednice prikupljali su materijale putem internetskih stranica i knjige stradalih, gledali su videozapise o Domovinskom ratu  i o padu Vukovara te su pisali poruke i zahvale za poginulu djecu i djecu koja su sudjelovala u obrani Domovine.

Sjetili su se i Marijana Gubine koji je 260 dana proveo u zarobljeništvu u selu kraj Vukovara, o čemu je napisao i knjigu naslovljenu "260 dana".

Ispričali su tragičnu priču Jelene Pančić koja je sudjelovala u obrani Vukovara, a dan nakon pada Grada heroja, zarobljena je u Borovu i odvedena u Borovo Selo gdje joj se gubi svaki trag.
      

Djeca koja su sudjelovala u Domovinskom ratu protiv srpske agresije su samo jedni od heroja koju su svojom hrabrošću i ljubavi koju su osjećali prema svojoj domovini Hrvatskoj dali život za njenu slobodu. Omogućili su nama život bez boli, straha, zarobljeništva, sve ono što oni nisu imali. Svoj topli dom su zamijenili bojišnicom, igračke vatrenim oružjem, poginule pokapali pod djelovanjem neprijateljske vatre dok su im se jauci i plač miješali s detonacijama granata.
Tijekom rata u Hrvatskoj je život izgubilo ukupno 402 djece u dobi od 6 mjeseci do 18 godina. Za mnoge poginule se ne zna gdje su njihova tijela, a njihovi majke i očevi još u tišini svojih domova plaču, jer nemaju grob nad kojim će zapaliti svijeće i pomoliti se.

Na nama je da nikad ne zaboravimo živote djece koja su stradala u srpskoj agresiji, kao ni djecu koja su s braniteljima zaslužni za slobodu Hrvatske, njenu i našu sadašnjost i budućnost.
                                                         Neka im je laka Hrvatska zemlja!