Zadnjeg dana nastave, u petak 10. lipnja, krenuli smo na izlet u Italiju koji su organizirale naše razrednice: Mirjana Vučica (2.e), Vesna Gotovac (3.g) i Rosana Bezić Karan (2.d). Snažna euforija oko izleta započela je još ranije. Svi učenici, pa i profesori, bili su uzbuđeni zbog izleta jer je to zapravo za nas bio događaj godine: nastava završena, svi mi na okupu, družimo se i veselimo. Taj izlet nas je zbližio, postali smo bolji, društveniji, pa čak i razumniji.

Krenuli smo u deset sati navečer sa stanice pokraj naše škole. Kada smo ušli u autobus uzbuđenje je sve više raslo i svi su počeli samo pričati o Italiji i skorom dolasku. Na početku smo se, kao što i treba, pomolili za sretan put. Oko 7 sati ujutro smo došli u Padovu, prekrasan stari grad, nadaleko poznat po sveučilištu i svojim svecima. Zato je on, po meni, sveti grad. Prvo smo posjetili crkvu, odnosno dom sv. Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika naše škole. U dvorištu svetišta se nalazi njegov prekrasni kip koji nas podsjeća na to koliko je sv. Leopold, premda niska rasta, zapravo moćan jer je bio čovjek velika srca. Činio je velika čuda kao ispovjednik i pomagao ljudima u nevolji. Prilikom ulaska u crkvu govorila se misa na hrvatskom jeziku. Kada je misa završila, vjeroučiteljica nas je provela svetištem i upoznala sa životom i djelovanjem sv. Leopolda. Imali smo priliku vidjeti sve stvari koje je on koristio: od pribora za jelo do njegovih haljina. Ozbiljnost i posvećenost molitvi krenula je kad smo stigli do njegova tijela u neraspadnutom stanju. Pomolili smo se ispred njegova groba, kazali mu što nam je na duši i u srcu, zahvalili mu što je ova školska godina dobro prošla. Nakon toga smo išli u prostoriju gdje se sv. Leopold molio ispred raspela. U toj sobici se nalaze knjige, raspelo i podnožje gdje se on molio.

Nakon toga smo pošli prema 15 minuta hoda udaljenoj bazilici sv. Antuna, svjetski poznatog sveca rodom iz Portugala. Bazilika je, jednom riječju, savršena. Veličanstveno stoji na prostranom trgu koji krasi Donatellov brončani kip konjanika. Bazilika zrači Božjim blagoslovom i sva je nekako svečana. Nije se sagradila odjednom, već se postupno nadograđivala što se vidi po raznim umjetničkim detaljima: od romanike, do renesanse i baroka. Razgledali smo baziliku, vidjeli gdje je grob sv. Ante, divili se duhovnoj i umjetničkoj ljepoti prostora. Osobno mi je najdraži dio bazilike središnja kapelica u kojoj se nalaze neraspadnuti dijelovi govornog organa sv. Ante: donja čeljust, jezik i glasnice. Tu se još nalaze i brojne stvari koje je sv. Ante koristio: kamen na kojem je ležao, haljina koju je nosio te kalež.

Nakon pauze koju je svatko koristio za što je htio, uputili smo se prema Botaničkom vrtu koji se nalazi u okviru Sveučilišta koje postoji još od 1222. godine, udaljen od bazilike svega 10 minuta hoda.  U vrtu koji datira još iz 1545. godine i pod zaštitom je UNESCO-a, zadržali sm ose oko oko sat i po, a vidjeli smo sve ljepote prirode, biljke koje u našim krajevima nemamo prilike vidjeti pa i način na koji se moramo odnositi prema biljkama te smo postali svjesniji važnosti biljaka za život na zemlji. Uživali smo u prekrasnom zelenilu i cvijeću raznih vrsta.

Zatim smo se zajedno uputili prema jednom od najpoznatijih trgova u Padovi, Prato della Valle na kojemu je prigodno bila otvorena jako velika tržnica. Imali smo nešto slobodnog vremena za osobne potrebe te se uputili u Gardaland.

Premda umorni s bolovima u nogama i zglobovima, veselje i uzbuđenje je sve više raslo što smo bili bliže zabavnom dijelu našeg izleta. Voditeljica puta, prof. Mirjana Vučica, putem je ponavljala što smo sve vidjeli te kako bismo to trebali slušati, jer će na povratku biti kviz znanja s vrlo zanimljivim nagradama, no, jesmo li baš slušali teško je kazati! Već sam ulaz u Gardaland nas je zadivio, samo blještavilo, sve uređeno i čisto: vodopad, fontana, kipovi... bili smo oduševljeni. U Gardalandu smo proveli dosta vremena. Zabavljali smo se, vozili „lude vožnje“ i toliko radovali svakom sljedećem izazovu.

Na povratku nas je u autobusu umor svladao, ali nije bilo odmora dok nismo „ponovili gradivo“. Pet ekipa po četiri člana se prijavilo za kviz znanja. Izvlačili su brojeve s pitanjima. Neki su malo više zapamtili, a možda imali i malo više sreće s brojevima. Svakako, pobjedici su iz 3.g, a vrlo malo je zaostala ekipa iz 2.e razreda. Nakon toga je autobusom zavladao muk jer smo svi zaspali. Putem do Splita padala je jaka kiša koja nas je mimoišla u Padovi i Gardalandu, valjda zahvaljujući sv. Anti.                                                                                                                                                                                                  Danijela Bekavac, 3. g