Sinagoga i židovstvo

Splitska sinagoga je treća najstarija u Europi, iza praške i dubrovačke. Izvana nema obilježja židovske bogomolje,  iznutra je obnovljena u baroknom stilu. U zapadni zid ugrađen je aron hakodeš, najsvetiji dio hrama okrenut prema Jeruzalemu. Primjetili smo i jedan odvojen prostor za molitvu, za žene. Po židovskom običaju žene i muškarci su odvojeni u sinagogi i pokrivaju glavu tako da budu skoncentrirani samo na molitvu. U sinagogi se nalaze i dvije Tore.

 Čuli smo i kako Židovi slave Roš Hašanu (Novu Godinu), i Jom Kipur (Dan pomirdbe), i kako šofarom (rog) najavljuju šabat (subota, dan odmora). Židovi  na Šabat ne kuhaju, ne upotrebljavaju ništa što je pozvezano s električnom energijom ili motornim pogonom, ne plaćaju, ne puše, ne pišu, ne uključuju radio ili televizijske uređaje, ne idu na kino predstave i u kazalište, ne kartaju se i ne voze po autocestama. Šabat nije uobičajen slobodan dan već vjerovanje i prihvaćena zabrana svih aktivnosti. I onih najlakših. Ako želite ugostiti Židova, ne smijete poslužiti svinjetinu, ribe bez ljuske i peraja, rakove, školjke..hranu koja nije košer.

Židovi u Splitu

 U Splitu su prisutni iz vremena selidbe preživjelog stanovništva iz Salone u 7 . stoljeću. Njihov broj u gradu postaje značajan u 16. stoljeću kada Mletačka Republika dopušta naseljavanje veće zajednice iz Španjolske. U istom stoljeću Židov Danijel Rodriga gradi lazaret koji služi kao karantena. Na taj način je smanjen broj oboljelih od kuge, a Split se razvija u značajan trgovački grad na Mediteranu. U Splitu su osnovali i prvu banku, ali i brojne trgovine.  U istom stoljeću na padinama Marjana osnivaju židovsko groblje. Ono je danas spomenik kulture, ali i tolerancije zajedničkog života Splićana i Židova. Jedan od poznatijih Židova je Vid Morpurgo, čija knjižara i dalje postoji na Pjaci. Prije 2. svjetskog rata židovska zajednica je brojala oko 300 članova. Za vrijeme rata većina je odvedena u logore, a broj članova se od tada drastično smanjuje. Danas židovska zajednica u Splitu broji oko 100 članova.

Medžlis i islam

Muslimani u našem gradu nemaju džamiju već medžlis (molitveni prostor) koji se nalazi pedesetak metara sjeverno od Pjace. Iznutra molitveni prostor ima obilježja džamije. Prostor kojeg zauzimaju vjernici u molitvi je okrenut prema Meki. Kao i Židovi, žene i muškarci se mole odvojeno. Na zidovima se samo nalaze natpisi koji na arapskom znače ALAH.

Saznali smo puno o islamu, sličnosti s kršćanstvom i muslimanskim svetim gradovima Meki, Medini i Jeruzalemu.

Muslimani vjeruju u Isu (Isusa) ali vjerovanje da je on Bog smatraju  grijehom. U Kur'anu, jedina žena spomenuta imenom je Merjem (Marija), majka Isusova. Prema islamskom učenju, Merjem je začela bezgrešno i Božjom voljom, a njen je sin samo Božji poslanik i Božji rob, a ne Božji sin. Kada je Isa čuo da ga neki sljedbenici proglašavaju Bogom i sinom Božjim, pao je na koljena i molio Stvoritelja za oprost. Tako je nastala večernja molitva.

Kuran je sveta knjiga muslimana koja je objavljena posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu. Period objave počeo je Muhammedovim poslanstvom i trajao je neposredno do pred kraj njegova života, u periodu od 610. do 632. godine u tri grada: Meka, Medina i Jeruzalem. 

Islamska zajednica u Splitu

Područje današnjeg grada Splita i okolice od davnina je imalo dodire s muslimanima, a tako i s islamom. U vrijeme dok su vladali ovim krajevima, Turci su došli nadomak Splita, da bi se u mjestu Klis zadržali 111 godina. Za to vrijeme su se ostvarivali trgovački odnosi s lokalnim hrvatskim stanovništvom. U 19. i 20. stoljeću sve veći broj muslimana, ponajprije Bošnjaka, zatim Albanaca i drugih, dolaze u ove krajeve, prvenstveno radi zaposlenja. Na muslimanskoj parceli splitskoga gradskoga groblja Lovrinac, najstariji nadgrobni spomenik (nišan) datira iz 1934. godine.. Važno je naglasiti, da muslimani Splita neometano i slobodno prakticiraju islam, redovito izvršavaju molitve (namaze) u medžlisu. Pripadnika islamske zajednice u našoj županiji ima preko 2000.