Vukovar koji je do 1991. bio mali pitomi hrvatski grad na ušću rijeke Vuke u Dunav, gradić s bogatom kulturnom baštinom i poviješću starom 5000 god.pr.Krista, 18.studenog misli samo na svoje mrtve, nestale....

I ne samo tog dana, nego svaki dan još od 18. studenog  1991.

Punih 102 dana, do tog 18. studenog grad je bio pod opsadom Jugoslavenske narodne armije, velikosrpskih i četničkih paravojnih postrojbi i odolijevao napadima.

U tih 102 dana poginulo je oko 600 branitelja i oko 1000 civila, a 22000 vukovarskih Hrvata i ostalog nesrpskog stanovništva je prognano.10000 ljudi je odvedeno u koncentracijske logore širom Srbije.

Dnevno je na grad padalo i po 12000 granata. Živjelo se pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, lijekova, a na kraju i bez hrane.

Vukovar je pred očima cijeloga svijeta 102 dana polako nestajao, umirao. I onda je  18.studenog 1991. iznemogao, posrnuo i pao.

Okupator je ušao, ali ne u grad nego u podrume, jer grada više nije ni bilo.  Ali to im nije bilo dovoljno...

Iz vukovarske bolnice odveli su 261 ranjenika, civile i medicinsko osoblje na bivšu svinjogojsku farmu Ovčaru i počinili ratni zločin kakav se ne pamti. 200 ljudi su krvnički pobili i zatrpali u jamu.

NE ZABORAVIMO VUKOVAR...

kako nam se Vukovar nikada ne bi ponovio!