| 2021-01-27 08:08:25 Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata. Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj dan 1945. godine je oslobođeno 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Poljskoj. Tog se datuma ovaj Dan sjećanja obilježava i u Republici Hrvatskoj. U vagonu za Auschwitz život se ugasio i jednoj mladoj hrvatskoj glumici. Pročitajte pod opširnije. Moje ime je Lea Deutsch. Rođena sam 18. ožujka 1927. u Zagrebu, u židovskoj obitelji. Tata Stjepan je bio ugledan odvjetnik, a moja mama Ivka je bila domaćica i rado je vodila mog bracu Sašu i mene na predstave u kazalište. Ja sam obožavala ples i glumu. Za moje prve plesne korake kriva je moja teta Vera, nastavnica klavira, koja je prepoznala moj talent. Uz klavir sam pohađala satove glume i plesa. Tito Strozzi, čuveni redatelj i glumac, predložio je mojim roditeljima da me upišu u Dječje carstvo, popularno kazalište u kojem su glumili mnogi poznati glumci i plesači. Prvu predstavu sam odigrala s pet godina u HNK glumeći Prisku u predstavi "Graničari", a publiku sam osvojila ulogom Marijete u komediji "Tako je na tom svijetu, dijete moje". U Dječjem carstvu sam upoznala mladu plesačicu Dariju koja mi je postala plesna partnerica i prijateljica. Publika me je obožavala, za njih sam bila "hrvatska Shirley Temple". Glasovita pariška firma je snimila o meni kratki dokumentarac 1935. godine i ponudili su mi boravak u Parizu. Ja sam to odbila jer nisam željela napustiti Zagreb i prijatelje. Iste godine nacistička Njemačka je donijela Nirnberške zakone kojima se Židovima zabranjuje obavljanje državnih i javnih službi, sudjelovanje u kulturi i sportu. O tome što se događa Židovima u Njemačkoj nisam imala pojma, sve do 1941. Tada se moj život vrtoglavo promijenio... Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske, doneseni su rasni zakoni. U jesen sam izbačena iz HNK, a zatim i iz gimnazije. Prešli smo na katoličanstvo, u nadi da ćemo izbjeći progon. Mog tatu je sakrio u bolnici jedan ugledni liječnik pod lažnom dijagnozom, a mama, brat i ja smo ostali u stanu misleći da djeci i ženama vojska neće nauditi. 3 svibnja 1943. Gestapo i vojska NDH odvode preostale Židove iz Zagreba. Među njima su bili moja mama, brat i ja. Ukrcali su nas u stočne vagone za put u Auschwitz, zloglasni logor. Nisam mogla izdržati bol i gorčinu koja nas je zadesila. Moje srce se zauvijek ugasilo u tom vagonu. Imala sam 16 godina. Moja majka i brat su ubijeni u plinskoj komori po dolasku u logor. Jedino je moj tata preživio rat. |
| Zdravstvena škola Split |