Biti ljekarnik bila je čast i nije bilo tko  mogao postati istim. Odredbe Trogirskog Statuta ticale su se izbora liječnika i ljekarnika a birali su se tajnim glasovanjem za što je i njima služila posebna kutija za glasovanje s likovima zaštitnika grada. sv. Ivana Trogirskog i sv. Lovre koja se čuva u Muzeju grada Trogira.

Na mjestu najstarije ljekarne danas je tek spomen-ploča, dok nekoliko stoljeća staru tradiciju njeguje ljekarna nasljednica nazvana “Trogir Grad”, iako ne na istome mjestu.

LJEKARNICI

Prvi ljekarnik hrvatskog podrijetla spominje se u 17. Stoljeću - ljekarnik Kreljutić. Od tada su ljekarne bile većinom pod vlašću Hrvata. U 19. stoljeću Trogir je zabilježio tri ljekarne. Jedna je bila pod obitelji Perojević negdje u središtu grada. Ljekarna se nalazila u glavnoj gradskoj ulici, južno od trga. U njoj je radio ljekarnik Andrija Andrić. Njegovo zanimanje za ljekarništvo nije bilo ograničeno samo na pripravak ljekova, proučavao je literaturu, primjerice u dvorištu svoje kuće uzgajao ljekovito bilje, cvijeće, sušio ga i prešao a u Muzeju se i danas čuva njegov herbarij. Budući nije imao djece u ljekarni su nakon njega, radili razni ljekarnici a posljednji u njoj je bio ljekarnik Ivan Babić.

Nakon Drugog svjetskog rata Grad Trogir je osnovao ljekarnu na mjestu gdje se i danas nalazi u gradskoj jezgri.

Dužnost ljekarnika bila je izrađivati kvalitetne lijekove, a za svoj rad primao je plaću. U skladu s potrebama, nudili su se lijekovi načinjeni uglavnom iz ljekovita bilja, dok je lijekova  mineralnog podrijetla bilo malo. Rabili su se sumpor, arsen, antimon i živa, a postojale su i tzv. čudotvorne mješavine, koje su spravljali sami ljekarnici. Lijekovi su imali svoju djelotvornost, stoga se ubrzo pročulo za njih. Uslijedilo je širenje ljekarništva iz Trogira na druge gradove (Dubrovnik, Split, Zadar, Kotor, Rab, Pula, Zagreb, Šibenik).

Pripremile: Jelena Barbić i Anđela Zečević 4.f

Pogledajte prezentaciju u priloženom dokumentu.