Namjerno ili nenamjerno, a uz dvoipolgodišnje neobuzdavanje globalne pandemije, zabilježen je smanjeni fokus na ostala područja medicine gotovo u svim zemljama, osjetno značajnije u siromašnijim zemljama. Uz to, činjenica da je do 14. rujna 2021. godine 5,76 milijardi doza cjepiva koje su primijenjene na globalnoj razini, samo njih 1,9 5 otišlo stanovništvu u  zemljama s niskim dohotkom, zabrinjava.

Poziv koji je uputio glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), Tedros Adhanom Ghebreyesus, apel je pravednosti da sve zemlje uvedu moratorij na zahtjev bogatih zemalja za primjenom treće booster doze potpuno cijepljenim, zdravim odraslim osobama kako bi minimalizirale rizike od obolijevanja, dok se ne cijepi 10 % stanovništava u svakoj zemlji svijeta.

Iste upute  i upozorenja poslao je i dio recentnih svjetskih etičara pozivajući se na etičko promišljanje da svijet mora stajati zajedno u solidarnosti ako želi globalno zaustaviti pandemiju.

Promatrajući pažljivo sve ovo na globalnoj razini, bioetičari  s pravom postavljaju pitanje: Treba li omogućavati bilo kome booster doze cjepiva dok veći dio ljudi, njih 56% nije primilo niti prvu dozu i ne zna se kada će im se to omogućiti?

Podatci SZO pokazuju da Tanzanija, Čad i Haiti imaju procijepljeno tek 1% stanovništva, dok bogate zemlje imaju potpuno procijepljeno; Ujedinjeni Arapski Emirati 79%, Španjolska 76%, Ujedinjeno Kraljevstvo 65% i SAD 53%.

Zabrinutost bioetičara, i ne samo njih za pravednost prema svakom čovjeku u globalnom zlu, pandemiji bolesti COVID -19 i pravu na cjepivo čini i veliki nesrazmjer između onih koji imaju i onih koji nemaju cjepivo. Ono što zabrinjava je što se ne primjećuje tendencija smanjivanja tog nesrazmjera! Nesrazmjer je, naravno posljedica nesenzibiliteta i bešćutnosti bogatog čovjeka prema onom njemu nevidljivom siromašnom, neregistriranom, potrebitom čovjeku jedne male zemlje u svijetu, koji stoga u startu nema iste početne šanse da preživi u ovoj pandemiji. Time se krši etičko načelo zdravstvene pravednosti. Po tom načelu svijet bi trebao solidarno pomoći onima koji su najpotrebniji, a to su uz zemlje s niskim dohotkom i druge navedene.

 Vodeći medicinski časopis The Lancent o ovoj temi donosi: “Čak i kad bi se pokazalo da booster doza na kraju smanjuje srednjoročni rizik od ozbiljne bolesti, trenutne zalihe cjepiva mogle bi spasiti više života ako se koriste u prethodno neprocijepljenoj populaciji nego ako se koriste u booster dozi u cijepljenoj populaciji“.

Zemlje G7 na svom zadnjem sastanku su  donirale Afričkoj uniji 500 milijuna doza cjepiva što će omogućiti procijepljenost oko 250 milijuna ljudi. Zemlje Afričke unije su zahvalne, no upozoravaju da im za 70% procijepljenost stanovništva treba još oko 300 milijuna dolara za cjepivo bez troškova prijevoza i distribucije cjepiva, što one nemaju. Ta novčana injekcija im treba odmah, a ne u ratama kako bi ostvarili potpuno cilj. „Želimo kupiti cjepiva. Ne tražimo donacije.“, poručuju čelni ljudi iz Afričke unije i iako malo bitni bogatom svijetu, poručuju mu “ U stalnoj smo u trci s ovim virusom i što je on duže u prednosti, veći je rizik od novih i opasnijih varijanti  koji potkopavaju globalni napredak i utječe na ishod.“

Stoga, bez obzira smatrali mi primjenu booster doze,  u ovim razmjerima globalne nejednakosti u osnovnom cijepljenu protiv COVIDA – 19 bioetičkim pitanjem ili joj toj dozi promijenili naziv u  „konačnu dozu“ pitanje koje je postavio glavni direktor SZO „Je li davanje ove doze cijepljenja pošten i pravedan način cijepljenja koje spašava živote?“, ostaje etički opravdano.

Korištena literatura: