Uzbuđeni i pomalo pospani pjevali smo pjesme gotovo sve do samog Dubrovnika. Jedno stajanje smo imali u BIH, u  Neumu. Padala je kiša i brzo smo nastavili put.

Nakon toga smo posjetili Arboretum u Trstenu. Razvedrilo se i sunce nas je obasjalo. Obišli smo vrtove, na vidikovcu smo se slikali, a najljepše nam je bilo pokraj fontane s lopočima i kornjačama i ribicama.

Bili smo uzbuđeni što je naša iduća stanica bila sam Dubrovnik.

U Dubrovniku nas je dočekalo sunčano vrijemo. Iskrcali smo se odmah u centru i krenuli u Akvarij. Ruku na srce očekivala sam da ćemo tamo provesti pola dana, no obišli smo ga na brzinu tek toliko da vidimo ribice koje su se unutra nalazile i onda išli svojim putem.

Grad kao grad je doista impresivan, volim kako je gotovo sve građeno od kamena. Ima uistinu dosta turista, s obzirom da je sezona tek započela. Na Stradunu mi je ostalo srce i nadam se da ću se uskoro vratiti nazad. Ljudi su tamo isto jako pristojni, dobri i zanimljivi za priču.

Što se hrane i pića tiče cijene su prihvatljive, iako i dalje mislim da obična voda s puno puno leda ne bi trebala imati istu cijenu kao i cedevita. Imali smo slobodno vrijeme do 17 sati i onda smo trebali krenuli nazad. Svi smo bili pomalo udareni od Sunca, neki čak i umorni, no ni to nas nije spriječilo da nastavimo sa zabavom u autobusu. Neumorno smo pjevali svi zajedno gotovo do samog povratka. Po povratku smo stali samo na jednu benzinsku postaju i izašli nekih 15-ak minuta. Sve u svemu lijepo sam se provela, a vjerujem da su i ostali učenici i nastavnice koje su bile s nama. Ni vozaču nije bilo loše, sigurna sam. Žalim jedino što nismo imali više vremena za ostati u Dubrovniku, da još jednom prođem Stradunom, opalim koju sliku i pojedem još jedan sladoled i pozdravim se s ljudima koje sam upoznala.

Matea Roguljić, 1.c