Goste, učenike i njihove nastavnike pozdravila je nastavnica Mira Talaja koja je  objasnila prisutnima što znači palijativna skrb, na koji način se provodi i tko je provodi. Naglasila je koliko je važna sveobuhvatna skrb i njega za teško bolesne te umiruće osobe i njihove obitelji. Nažalost, u posljednje vrijeme takva skrb je potrebna i određenom broju hrvatskih branitelja koji su suočeni sa teškim i neizlječivim, najčešće malignim bolestima.

Nakon iscrpnog uvoda gosti su iznijeli svoja saznanja i iskustva vezana za hrvatske branitelje kojima je potrebna palijativna skrb u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Gospodin Marko Vukasović koji je bio zapovjednik prve pješačke bojne 4. gardijske brigade i gospodin Miljenko Modrić, umirovljeni satnik iste, rekli su da je upravo jedan od glavnih ciljeva njihove Udruge pružiti pomoć i podršku članovima suočenima sa nizom problema, a povezanih sa smrtonosnom bolešću. Braniteljima koji su uključeni u Udrugu dostupne su razne informacije o mogućnostima i pravima na palijativnu skrb, ali i psihološka pomoć, kako na stručnoj razini, tako i kroz podršku svojih suboraca.

Gospođa Ivana Serdarević Bravić iznijela je podatak da je jedan od zadataka Područnog ureda za psihosocijalnu skrb hrvatskih branitelja u Splitu omogućiti braniteljima kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, pomoći im kod lista čekanja na određene specijalističke preglede i dijagnostičke postupke. Smatra da im u tome uvelike pomaže jako dobra suradnja Ureda sa KBC-om Split. Ipak, smrtnost hrvatskih branitelja je u porastu i prosjek godina preminulih branitelja je 56 godina.

Gospoda iz 16. Domobranske pukovnije Sinj iznijeli su da je jedan od najvećih problema njihove novoosnovane udruge nedostupnost informacija što je posljedica izoliranosti pojedinih branitelja koji žive u malim selima sinjske krajine. Jedan dio njih društveno i socijalno su se otuđili te je jako teško s njima ostvariti suradnju. Svakako, veliku zahvalnost iskazuju medicinskim djelatnicima, koji su u vrijeme Domovinskog rata bili s njima na prvim crtama bojišnice, a i sada su im uvijek dostupni kada trebaju njihovu pomoć.

Gosti su nakon toga odgovarali na pitanja koja su postavljali učenici i nazočni nastavnici. Na kraju su učenicima zaželjeli da im, kao budućim zdravstvenim djelatnicima, njihovi stariji kolege budu uzor i da nastave njihovim putem: pomagati bolesnima i onima kojima bolest više ne reagira na liječenje kako bi im smanjili bol i patnju, pokazali im da nisu sami i ostavljeni.

Učenici su na kraju podijelili gostima zahvalnice i prigodne poklone koje su izradili učenici sudionici projekta „Ne zaboravimo Vukovar.”