Hrvatska katolička mladež ove godine susrela se u Dubrovniku, gradu slobode. Zajedno s učenicima naše Škole putovale su profesorice Mirjana Vučica i Mirjana Kamber. Rano ujutro u subotu okupili smo se ispred male dvorane Gripe odakle smo krenuli u 5 sati autobusom sa službenom oznakom ST 34. Svi smo bili pomalo pospani, ali smo se radovali Susretu.

Odmah na početku samog hodočašća zajednički smo se pomolili. Tijekom cijelog putovanja u autobusu je prevladavala vesela atmosfera te smo pjevali duhovne šansone i psihički se pripremili za susret. Kratku pauzu napravili smo u Neumu. Kako smo se približavali Dubrovniku naše uzbuđenje je raslo, a uskoro nam se pridružila naša volonterka Lorena koja nas je vodila tijekom susreta. Iznenadilo nas je kada je Lorena kazala da ima smo 16 godina. Bilo nam je drago što nam je dodijeljena tako mlada volonterka, naša vršnjakinja. Nakon što smo napustili autobus uputili smo se do Starog grada. Kiša nas je pratila cijelo vrijeme, ali mi smo bili „jači“. Koliko smo uspjeli, što zbog kiše, što zbog velikog mnoštva mladih, razgledali smo Stari grad te se malo više zadržali u Kneževu dvoru. Kiša nije uspjela pokvariti naše raspoloženje. Obukli smo kabanice i rastvorili kišobrane te je šarenilo zavladalo Stradunom. Skačući po lokvicama glasno smo pjevali pjesme i slavili Boga pod vodstvom zbora mladih koji su cijelo vrijeme pjevali na pozornici Straduna.

U rano poslije podne smo počeli formirati procesiju od Starog gada do luke Gruž u kojoj se  održalo slavlje svete mise koju je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić. Na svetoj misi je bio i papin izaslanik koji je prenio papine pozdrave nama mladima te navijestio proglašenje pape Ivana Pavla II. svetim sutradan, 27. travnja u Rimu. Biskup Uzinić je sve nas mlade u propovijedi pozvao da 'ostanemo doma', da se aktivno uključimo u društveni život i mijenjamo svijet u kojemu živimo. Izrazio je veliko povjerenje u nas mlade što nam je svima bilo drago. Silno nas je obradovala vijest da će se sljedeći Susret održati u Vukovaru 2017. godine. Nakon svečane mise krenuli smo u trajektnu luku kako bismo otišli na Mljet i tamo prenoćili. Mnogima od nas bio je to prvi posjet ovom prekrasnom otoku, a neki su se čak prvi put vozili trajektom pa ih bilo strah vožnje. Ali, to je stvarno bilo bez ikakva razloga. Na Mljetu smo se razišli svatko kod svojih domaćina koji su nas lijepo primili i pružili nam ugodan smještaj. S našim domaćinima smo se družili i brzo pronašli 'zajednički jezik'. Nedjeljno jutro smo proveli u druženju s domaćinima te u šetnji mjestom Polače u kojemu smo bili smješteni. Na nebu se pojavilo željno očekivano sunce! Oko 11 sati smo se okupili i krenuli na slavlje svete mise u Babinom polju. Na misi je sudjelovalo oko 500 mladih iz Splita, Imotskog, Mostara i Tomislav grada. Nakon mise uslijedio je zajednički ručak, druženje i slobodno vrijeme koje smo iskoristili za razgledavanje mjesta. S obzirom na kišu u Dubrovniku na Mljetu je sijalo sunce što nas je jako obradovalo i bilo idealno za šetnju. U mjestu smo upoznali jednu mještanku koja nas je primila u dom i ispričala nešto o Mljetu i Mljećanima. Usput smo ugledali boćalište te zaigrali kao 'pravi balotaši'. Gledajući divna plodna polja, more u blizini, opustjeli otok Mljet doživjeli smo kao prekrasno odredište za posjet zbog svog bogatstva i netaknute prirode. Šteta što je prilično udaljen od Splita! Mljetske domaćice bile su jako ljubazne i vrijedne te su nam ispekle kolače koje smo jeli pri povratku. Puni lijepih dojmova i zahvalnosti svima koji su uložili veliki trud u sve ovo uputili smo se natrag. Iz autobusa smo vidjeli Ston i stonske zidine kojima je Dubrovnik štitio svoje područje u prošlosti. Umorni, ali presretni završili smo svoje putovanje. U mislima prema nekom sljedećem putovanju vratili smo se u Split u kasnim večernjim satima.

Magdalena Varnica, 2. c