Salona je imala značajnu ulogu u povijesti. Razvoj grada započeo je u antičko vrijeme, u razdoblju prije Krista, kada su naši prostori bili ponajprije pod grčkom, a potom pod rimskom upravom. U početku je Salona bila obalno uporište i luka ilirskim Delmatima, a kasnije se razvija u metropoliju rimske provincije Dalmacije i postaje njezin glavni grad.  Salona se razvila  u centralnom dijelu Srednje Dalmacije, u blizini ušća rijeke Jadro (nekada Salon), pet kilometara sjeveroistočno od Splita.

Na samom početku razvoja Salona  je bila pod  jakim grčkim utjecajem pa se s razlogom kaže da prvo razdoblje Salone jest grčko-ilirska naseobina. Arheološki nalazi svjedoče o trgovačkim dodirima starosjedilaca s Grcima tijekom 2. st. pr. Kr. iz obližnjih kolonija Tragurija (današnji Trogir) i Epetija (današnji Stobreč). U to je vrijeme Salona postala zanimljiva rimskim trgovcima, ali i vojsci. Rimski je vojskovođa Cecilije Metel ondje prezimio s vojskom 119. g. pr. Kr. kada se prvi put u literarnim izvorima bilježi ime naselja. Salonu u 1. st. pr. Kr. zauzimaju Rimljani koji ostavljaju nove tragove. U građanskom ratu između Cezara i Pompeja stanovnici Salone pristaju uz Cezara. Budući da je Cezar pobijedio, grad je promaknut na čast kolonije pa se od tada službeno naziva Colonia Martia Julia Salona. Grad se širio prema istoku i zapadu te dobio dva nova dijela.

U vrijeme cara Augusta izgrađena su monumentalna  vrata omeđena osmerokutnim kulama nazvana Porta Caesarea . Nagli razvoj grada od Augustova vremena i kroz cijelo prvo stoljeće odrazio se posebno u izgradnji javnih objekata. U jugoistočnom dijelu grada sagrađen je forum s kapitolijem kao središtem javnog, političkog i vjerskog života. Zbog opasnosti od prodora germanskih plemena Kvada i Markomana oko 170. g. istočno i zapadno gradsko proširenje opasano je zidinama i utvrđeno pravokutnim kulama. Do danas otkriveno je preko 90 kula. U sjeverozapadnom dijelu grada smješten je amfiteatar .  Salonski je amfiteatar među većim dosad otkrivenim amfiteatrima. On je jedina građevina koja je preživjela prodor Hrvata do mora, srušili su ga Mlečani u 17. Stoljeću bojeći se da se Turci ne utabore u njemu.

Grad je imao više javnih kupki - termi, a najbolje sačuvane nalaze se istočno od gradske bazilike. U sredini jest dvorište s trijemom na stupovima koje je služilo za vježbe na otvorenom. Velika apsida s bazenom služila je za kupanje u hladnoj vodi, a dvije manje prostorije za kupanje u mlakoj vodi.

U južnom dijelu grada još se nalaze ostaci kazališta.

Kršćanstvo u Saloni

Od sredine trećeg stoljeća, Salonu karakterizira razvitak jake kršćanske zajednice i njezin utjecaj na cijelu pokrajinu Dalmaciju . Tada salonitanski biskup postaje metropolit cijele provincije Dalmacije. Solinsku biskupiju je  organizirao sv. Dujam, solinski mučenik iz 304. godine.  Kršćanstvo se intezivnije razvija nakon Milanskog edikta, 313. godine. Gradski crkveni centar tvore velika gradska bazilika (basilica urbana) podignuta na početku 5. stoljeća te Honorijeva bazilika u obliku grčkog križa sagrađena na kraju 5. i početku 6. stoljeća . Prije tih crkava bila je tu trobrodna bazilika iz 4. stoljeća, iz doba Konstantina Velikog. Manastirine najzanimljiviji su dio starokršćanske Salone . To je jedno od najvećih starokršćanskih groblja pod vedrim nebom.

Solin bio je sjedište metropolije koja je održavala pokrajinske crkvene sabore 530. i 533. godine, a do razaranja Salone, što su učinili Avari i doseljeni Hrvati oko 614. godine, imala je dvadesetak biskupa. Ranokršćanski arheološki ostaci spadaju među važnijime  u svijetu za proučavanje povijesti kršćanstva pa je zato 1894. g. u Solinu bio održan i Prvi kongres ranokršćanske arheologije.

Don Frane Bulić (1846.-1934.), ugledni hrvatski arheolog, povjesničar, konzervator starina i povjesničar umjetnosti, rođen je  u Vranjicu. Studij teologije polazio je u Zadru. Nakon završene teologije i svećeničkog ređenja , završio je na bečkom sveučilištu studij klasične filologije i arheologije. Kao školovani arheolog postao je upraviteljem arheološkog muzeja u Splitu, a 1878. povjerena mu je i dužnost konzervatora nadležnog za očuvanje kulturno-povijesnih starina na području cijele Dalmacije. 

Svojim arheološkim otkrićima dao je najveći doprinos upoznavanju ranokršćanske i starohrvatske povijesti na području Dalmacije. Vodio je arheološka iskapanja na mnogim dalmatinskim mjestima, osobito u Solinu. Otkrio je Baziliku u Manastirinama u kojoj su bili pokopani mučenici  Venancije i Dujam. Otkrio je u Rižinicama kraj Solina kameni ulomak s natpisom kneza Trpimira i znameniti sarkofag kraljice Jelene iz 976. godine. Bulić je sa suradnicima uspio sastaviti krhotine natpisa sa sarkofaga i odgonetnuti tekst koji povjesničari smatraju jednim od najznačajnijih dokumenata hrvatske srednjovjekovne povijesti jer sadrži podatke koji otkrivaju rodoslov hrvatskih kraljeva. Za radova na Gospinom otoku u Solinu, Bulić je otkrio i temelje crkve svete Marije i crkve svetog Stjepana u kojoj su bili pokopani članovi hrvatske vladarske kuće

Izvor: Monika Bereš, Essehist, br.6, 2014.