Na putu do Škabrnje smo se zaustavili u Zadru i posjetili razne kulturno povijesne znamenitosti. Prvo smo se pomolili sv. Šimi u istoimenoj crkvi u kojoj se nalazi škrinja i svečevo neraspadnuto tijelo u njoj. Čuli smo od domaćina kako je lađa s tijelom sv. Šime igrom slučaja uplovila u zadarsku, a ne u mletačku luku. Sveti Šime je jedan od četiri glavna zaštitnika grada Zadra kojemu se osobito utječu bračni parovi koji žele imati mušku djecu jer je sveti Šimun onaj starac koji je uzeo Isusa na ruke kad su ga Josip i Marija donijeli u hram.

Profesor Nižić iz zadarske nadbiskupijske gimnazije nas je poveo u šetnju Zadrom. Objasnio nam je ukratko razvoj grada kroz povijest, poveo zatim Kalelargom, preko rimskog foruma do katedrale sv. Stošije. Svetica je za vrijeme progona kršćana, u vrijeme kad je ubijen i sv. Dujam, spaljena na lomači jer je ostala dosljedna svojoj vjeri.

Na odlasku iz Zadra prema Škabrnji pridružila nam se gospođa Danka Dražina, rodom iz Škabrnje i braniteljica u Domovinskom ratu. Provela nas je kroz mjesto gdje je počinjen jedan od najvećih zločina. Prva točka zaustavljanja bila je prva crta bojišnice s koje se branio i obranio grad Zadar uz velike žrtve branitelja koji su pristizali iz raznih dijelova Hrvatske kako bi pomogli zadarskim braniteljima. Ovdje su se junački borili i pripadnici 4. gardijske brigade.

Zatim smo posjetili groblje gdje se nalazi spomenik s imenima svih ubijenih vojnika i civila. Osobito je stradala obitelj Šegarić: na najokrutniji način su smaknuti baka, otac, tri sina te još nekoliko članova obitelji. Sve obiteljske kuće su uništene i spaljene.

Škabrnja je napadnuta od strane lokalnog srpskog stanovništva i JNA  18. studenog 1991. godine. Tijekom Domovinskog rata je u Škabrnji poginulo 86 osoba. Po okončanju napada Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili. Nakon što je opustošeno selo, čitav kraj je miniran. Gospođa Danka nam je iznijela osobno svjedočanstvo u crkvi Uznesenja blažene Djevice Marije. Istaknula je potrebu zajedništva i, premda svjesna mnogih problema u našoj domovini, ukazala na pozitivne pojave. Istaknula je također potrebu istraživanja i svjedočenja o ratnim događanjima.

Na mjestu masovne grobnice smo zapalili svijeće. Iako je mjesto u ratu bilo opustošeno i spaljeno, danas Škabrnja ŽIVI! Mjesto broji oko 1700 stanovnika kao i prije rata, a školu puni oko 200 djece. Škabrnjani ne napuštaju svoj rodni kraj. Vratili su se, obnovili mjesto i okrenuli se prema budućnosti i životu.