U subotu, 9. srpnja 2011.godine, krenule smo sa profesoricom Mirjanom Kamber i pedagogicom Sanjom Perić na ljetnu školu na Visu u sklopu projekta  „Semep“. Iako je sami put trajektom bio vrlo naporan, došavši u hotel u Komiži počele smo se upoznavati s društvom iz cijele Hrvatske. Ove godine smo imali i ekipu sa Cipra. To nam je svima bilo drago. I odmah prvu večer iznenađenje - koncert Colonie. Naravno,išle smo. Bilo je predobro. Indira je skroz podigla atmosferu.

Sljedeći dan smo posjetili Biševo i Modru špilju. Oduševile smo se njezinom ljepotom, a posebno bistrinom i plavom bojom mora u njoj. Popodne smo se kupale na pješčanoj plaži na Biševu.

Sljedeći dan je bio dosta naporan, ali i zanimljiv. Bile smo na radionicama u sklopu ljetne škole. Slučajnim odabirom postale smo članice radionica  pod nazivom: Ribarski alati i udičarenje, Brodice u viškoj luci  i  Aromaterapija. Naučile smo praviti udice, pecati ribu, opustiti se na poseban način-mirisom. Upoznale smo tradicionalne brodice kao što su leut, falkuša, gajeta…Popodne  smo bile na prezentacijama. No, naša je bila tek u utorak ujutro. Čule smo mnogo zanimljivih prezentacija, ali posebno nam se svidjela jedna od ekipe iz Trogira, pod nazivom Trlja. To je bila igra koja se igrala u prošlosti, ali zaboravila se pod utjecajem računala i interneta.

Sljedeći dan je bio red i na našu prezentaciju. Tema našeg ovogodišnjeg rada je Kruništa.  Imale smo tremu, ipak nam je prva godina, ali kad smo izašle nestala je. Nadamo se da se svima svidjela. Naše drage profesorice su nas pohvalile. Žao nam je što sa nama nije mogla biti naša  mentorica, profesorica Ines Alfirević-Španjić. Ovim putem se također zahvaljujemo i mentorici, profesorici Mari Banović zbog velike pomoći na samom radu.

I tako je došla zadnja večer. Naravno, zabavile smo se. Ove godine smo imale i glazbu u hotelu. Naši  novi prijatelji svirali su gitaru, tako da nam je bilo veselo.

Sljedećeg jutra svi vidno razočarani i tužni krenuli smo u razgledavanje samog grada Visa. Vidjeli smo toplice i arheološki muzej .U trajektu smo se pozdravljali, a došavši u Split, društvo se razišlo.

Sklopili smo divna prijateljstva i nadamo se da ćemo s nekim od njih ostati u kontaktu. I tako je sve nažalost završilo…

Zahvaljujemo se profesoricama što su nas vodile i nadamo se da nam ovo nije i posljednja  godina na ljetnoj školi na  Visu. I što na kraju reći?!

~Sve što je lijepo, kratko traje ~