U subotu, 7. srpnja 2012.godine, krenule smo sa pedagogicom Sanjom Perić na ljetnu školu na Visu u sklopu projekta  „Semep“. Iako je sami put trajektom bio vrlo naporan, došavši u hotel u Komiži počele smo se upoznavati s društvom iz cijele Hrvatske. To nam je svima bilo drago.Ove godine na ljetnoj školi SEMEP-a sudjelovala je 21 škola.Prvu večer provele  smo u lokalnom klubu,gdje nam je bilo super.

Sljedeći dan smo posjetili Biševo i Modru špilju.Ponovno smo se oduševile  njezinom ljepotom, a posebno bistrinom i plavom bojom mora u njoj. Popodne smo se kupale na pješčanoj plaži na Biševu.

Sljedeći dan je bio dosta naporan, ali i zanimljiv. Bile smo na radionicama u sklopu ljetne škole. Slučajnim odabirom postale smo članice radionica  pod nazivom: Dekupaž- nova tehnika; Nove vrste u viškom  akvatoriju;Rogač-zaboravljeno blago Visa ; Pjesme o vodi Na tim radionicama izrađivale smo različite ukrase,pekli kolače,pravili masku za lice,pisali haiku pjesme te smo ronili  sa  ronilačkom opremom u potrazi za novim vrstama.Popodne  smo bile na prezentacijama. No, naša je bila tek u utorak ujutro. Čule smo mnogo zanimljivih prezentacija, ali posebno nam se svidjela jedna od ekipe iz Bakra, pod nazivom Balastne vode. Saznali smo kako je naše more sve više i više onečišćeno balastnim vodama.

Sljedeći dan je bio red i na našu prezentaciju. Tema našeg ovogodišnjeg rada je VODA-DRAGOCJENA TEKUĆINA LJUDSKOG ORGANIZMA. Ove godine sama  prezentacija nam je bila najmanji problem jer smo sve to prošli  prošle godine.Nadamo se da se svima svidjela i da smo uspjele svima dočarati koliko je zapravo voda bitna u ljudskom tijelu. Naša draga pedagogica Sanja  nas je pohvalila. Žao nam je što sa nama nije mogla biti naša  mentorica, profesorica Ines Alfirević-Španjić. Ovim putem se također zahvaljujemo i mentorici, profesorici Mari Banović zbog velike pomoći na samom radu.

I tako je došla zadnja večer. Naravno, zabavile smo se.Bile smo na lokalnoj plaži sa cijelom ekipom,te smo se družili i pjevali do kasno u noć.

Sljedećeg jutra svi vidno razočarani i tužni krenuli smo u razgledavanje samog grada Visa. Vidjeli smo toplice i arheološki muzej .U trajektu smo se pozdravljali, a došavši u Split, društvo se razišlo.

Sklopili smo divna prijateljstva,vidjeli stare prijatelje i nadamo se da ćemo s nekima od njih ostati u kontaktu. I tako je sve nažalost završilo…

Zahvaljujemo se  našoj pedagogici  koja nas je vodila i brinula o nama, te se nadamo da   bi i sljedeće godine mogle opet posjetiti Vis u društvo „stare ekipe“.

Na kraju smo  shvatili koliko nam je zapravo bilo lijepo i poželjele smo još malo ostati ali vrijeme to nije dopuštalo jer ipak „sve što je lijepo kratko traje“.