Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja razgovarali smo s Ivanom Lozinom, dr. med., spec. dječje i adolescentne psihijatrije.
Kada pričamo o mentalnom zdravlju djece i mladih čini li vam se da je to još uvijek tabu tema ili se budi svijest o važnosti očuvanja mentalnog zdravlja?
Sve veća zastupljenost psihičkih teškoća u mladih, tema je koja brine, budi znatiželju i traži odgovore, a shodno tome dobiva na važnosti u javnom prostoru. Iz perspektive dječjeg psihijatra iskustvo prvog kontakta s obitelji koja se suočava s psihičkim teškoćama maloljetnog člana nerijetko ostavlja dojam, nelagode, srama i psihičkog napora da se pregled uopće ostvari, a potom da se podijeli iskustvo radi kojeg su tu. Zna se čuti komentar poput “nije uopće bilo strašno kako sam zamišljao/la”. Zadatak je svih nas da korak prema ordinaciji dječjeg psihijatra izgubi stigmatizirajući prizvuk.
Kako sačuvati mentalno zdravlje djece i mladih u vremenu koje stavlja puno izazova ispred njih?
U zadnjih 30 godina način življenja se podosta izmijenio i među ostalom doživio jednu kvalitativnu promjenu – digitalni svijet. Pogled prema ekranu, pogled je od čovjeka, a upravo je čovjek u srži biće odnosa. Živimo ubrzano, toliko da vremena za susret manjka. To najviše zahvaća djecu i mlade koji su u formativnom periodu podložniji tom utjecaju. Dijete je potrebno prisutnosti i pažnje, potrebno je strukture i dosljednosti, potrebno je da ga se čuje i da mu se bude blizu. Roditelji su prvi djetetovi superjunaci i upravo oni trebaju brinuti o najbitnijoj osobi za svoje dijete, a to su oni sami.
Koji čimbenici utječu na dobro odnosno loše mentalno zdravlje djece i mladih?
Nastanak psihičkih poremećaja je multifaktorijalan: biološki faktori unutar kojih se nalaze genetski čimbenici, psihičke karakteristike svake osobe, te socijalno okruženje i utjecaj. Svaka priča je jedinstvena, tako im i pristupamo. Čimbenike je nezahvalno dijeliti na one s dobrim ili lošim utjecajem, treba biti oprezan u donošenju takvog suda. Ono što sigurno vrijedi je da je djetetu potrebna strukturirana, predvidljiva i stimulativna okolina koja osim podrške i kohezije ima svoja jasna pravila i granice koje u datom momentu s obzirom na razvojne potrebe djeteta trebaju biti modificirane. Roditelj “odrasta” zajedno s djetetom…
Kako “vratiti” narušeno mentalno zdravlje djece i mladih, što mogu učiniti oni a što njihova obitelj i najbliži?
Važno je na vrijeme uočiti odstupanja u razvoju djeteta kroz ponašanje koje je smanjene funkcionalnosti ili disfunkcionalno u obiteljskom, vršnjačkom i odgojno-obrazovnom okruženju te uputiti na pregled dječjem psihijatru. Viđamo često pri prvom kontaktu da mladi mnogo ranije pokazuju teškoće i odstupanja, ali ostaju neprepoznati uz posljedični gubitak dragocjenog vremena za interveniranje. Također, dio mladih s prepoznatim psihičkim teškoćama ne adresira se dječjem psihijatru već se prati kod suradnih stručnjaka bez postojeće dijagnoze, plana liječenja kao ni obrade koja bi isključila somatsku etilologiju.
Imate li poruku za naše učenike?
Nalazite se u burnom, ali vrlo bitnom i zanimljivom periodu, adolescenciji. Vrijeme u kojem želite po prvi put postati “svoji ljudi”. To je izazov koji ste pozvani prihvatiti, putovanje na koje se trebate uputiti. Baš vi i to u glavnoj ulozi. Upoznajte sebe, radite na sebi, budite svoji, ali i brinite o sebi. Dopustite sebi čuti drugoga jer je možda baš to ono što sami ne možete čuti. I ne, nije sve kako se sada čini, teškoće i krize s kojima se suočavate izblijedit će, a uz ono dobro što ćete putem spoznati o sebi i drugima stvorit će vam realniju sliku života kojeg ima smisla živjeti.
