Šećerna bolest (diabetes mellitus) predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova i vodećih nezaraznih kroničnih poremećaja 21. stoljeća. Njezina javnozdravstvena težina ne proizlazi samo iz kontinuiranog porasta prevalencije na globalnoj i nacionalnoj razini, već i iz teških kroničnih komplikacija koje znatno smanjuju kvalitetu života oboljelih i stvaraju golem ekonomski pritisak na zdravstvene sustave.
Radi se o multifaktorijalnom poremećaju koji se razvija djelovanjem okolišnih čimbenika u genetski osjetljivih pojedinaca. Dok je pojava šećerne bolesti tipa 1 uglavnom povezana s kompleksnim autoimunim procesima i genetskom predispozicijom, brza ekspanzija šećerne bolesti tipa 2 primarno je usmjerena na promjene u načinu života — ponajprije na raširenost sjedilačkog načina života, smanjenu tjelesnu aktivnost te porast učestalosti prekomjerne tjelesne mase i pretilosti.
Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije (IDF, International Diabetes Federation), epidemiološki pokazatelji ukazuju na pandemijske razmjere bolesti među odraslom populacijom u dobi od 20 do 79 godina.
Procjenjuje se da u svijetu 537 milijuna odraslih osoba živi sa šećernom bolešću. Demografske i epidemiološke projekcije ukazuju na nastavak uzlaznog trenda, pa se očekuje porast broja oboljelih na 643 milijuna do 2030. godine, odnosno na 783 milijuna do 2045. godine. Izrazito zabrinjavajući aspekt globalne epidemiologije predstavlja udio nedijagnosticiranih slučajeva: procjenjuje se da oko 240 milijuna ljudi u svijetu nema postavljenu dijagnozu, što znači da gotovo svaka druga oboljela osoba nije svjesna svog zdravstvenog stanja.
Podaci IDF-a potvrđuju da su zdravstveni troškovi za osobe sa šećernom bolešću u prosjeku dvostruko veći u usporedbi s osobama koje nemaju tu dijagnozu.
Visoka učestalost kroničnih komplikacija glavni je uzrok invaliditeta, smanjene radne sposobnosti i prijevremenog mortaliteta kod osoba sa šećernom bolešću.
Najčešće kasne komplikacije obuhvaćaju:
- Kardiovaskularne bolesti: Infarkt miokarda, zatajivanje srca, moždani udar i periferna arterialna bolest. Više od 50% ukupnog mortaliteta oboljelih uzrokovano je kardiovaskularnim događajima. Osobe sa šećernom bolešću imaju do 8 puta veći rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s općom populacijom.
- Dijabetička retinopatija: Vodeći uzrok gubitka vida u radno aktivnoj populaciji.
- Dijabetička nefropatija: Vodeći pojedinačni uzrok terminalnog zatajenja bubrega i potrebe za zamjenskom bubrežnom terapijom.
- Dijabetička neuropatija i dijabetičko stopalo: Neuropatija se manifestira u vidu gubitka osjeta, a u kombinaciji s perifernom vaskularnom bolešću dovodi do razvoja kroničnih rana na stopalu. Između 40% i 60% svih netraumatskih amputacija donjih ekstremiteta izvodi se upravo u osoba sa šećernom bolešću, pri čemu u više od 85% slučajeva amputaciji prethodi dijabetičko stopalo s infekcijom i gangrenom.
Opterećenje zdravstvenog proračuna u najvećoj je mjeri uzrokovano upravo troškovima liječenja kasnih komplikacija. U zemljama s visokom prevalencijom liječenje šećerne bolesti i njezinih posljedica odnosi između 7% i 13% ukupnog zdravstvenog proračuna.
I naši učenici su se pridružili obilježavanju ovog dana izradom prigodnih plakata.
