Zdravstvena škola Split

Međunarodni dan mira obilježava se svake godine 21. rujna.

Utemeljila ga je Opća skupština Ujedinjenih naroda 1981. godine u svrhu obilježavanja i jačanja ideala mira među svim narodima i državama, a Rezolucijom Ujedinjenih naroda iz 2001. određen je danom nenasilja i prekida neprijateljstava na svjetskoj razini. Dan mira kojim se sklapaju sva pitanja i odgovori vezani uz mir; u nadi da će se pobuditi i volja i strast za njegovo očuvanje.

Pročitajte više pod opširnije. 

Tradicionalno na Dan mira u Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku tijekom dana zvoni Japansko zvono mira, dar građana Hirošime i japanskog naroda u spomen na razorne posljedice rata i ljudske žrtve ubijene pod izlikom svjetskog mira. Da se nikad ne zaborave, ali da ostanu u sjećanju kao ono čemu je taj mir trebao ishoditi – boljem životu i boljim relacijama.

Mir.

Poprilično širok pojam. Obično poznat kao razdoblje bez ratova, sloboda od prepirki, spokoj, harmonija, unutarnje zadovoljstvo, vedrina – sve što se smatra ljudski pozitivno.

Samo značenje mira mijenja se s kontekstom, a sami kontekst i s osobom.

Mir. Što to znači spoznavati mir, držati ga u rukama i osjećati njegovu cjelinu? Osjećati se sigurno, rezonantno, obavijeno od svega lošeg na ovom svijetu i sakriveno od pakosti.

Mir je privilegija. Privilegija koja se zaslužuje, ali koja se i daje.

Što je onda zapravo s mirom u nama – u ostalima, oko nas?

Što je s mirom kojeg toliko hvalimo, a nismo sami voljni darovati ga izvan svoje koristi?

 Što li je s djecom odraslom u ratu, sa samohranim majkama koje žive od plaće do plaće, s veteranima koje još proganjaju mutne misli?

Mir se može portretirati i tako, ipak je to ljudska narav. Upiremo prstom u sve što se kosi moralu. Ali naš moral je jednako i čist koliko je i taman. Naša nada i volja za mirom su nekvarljive i jednostavne. Ljudi su društvena bića, bića koja traže, iskazuju i umiru bez ljubavi; emocije toliko jake da nam muti um.

No, ta ista emocija ne može postojati bez nečeg drugog. Kao nepotpuna pjesma ili izgoreni ostatak šibice, ona traži svoju polovicu – mir. Mir, kojeg toliko uzdižemo, ali ga nitko ne prikazuje u pravom svjetlu. Mir koji bi zaustavio strah i trepet djece rata, mir koji bi samohranoj majci pružio utjehu u kobnim trenutcima, mir koji bi se pokazao u obliku  mjesečeve svjetlosti na licu veterana, uspavanog bez noćnih terora. Mir, koliko je god u daljini naših misli, u zadnjem djelu našeg uma, nije nedostižan. Počinje od samih nas. Mene. Tebe. Nas. Mi smo ti koji imaju tu privilegiju duboko u sebi i kad nam se tako ne čini, i kad je noć tamna, a sunce ne stoji na vidiku. U nama je ta posebnost da iz sebe izdvojimo taj mir. Mir koji nam na prvu izgleda kao ništa, o kojem mislimo da je ekvivalentan ničemu - a zapravo je prikrivena sreća koja čeka da ju se skupi.

Muče nas na kraju dana misli - što može pojedinac sa svojim mirom; bio unutarnji ili vanjski?

Stvar je u tome što baš taj jedan individualac; to jedno zrno pijeska - čini pustinju.

Moćnu, a sastavljenu od pojedinačne misli – kako postupiti bolje.

Kako krenuti od sebe i kako postaviti temelje za slične ljude koji isto misle.

Individualac je potreban kao zrno da oblikuje pustinju, a ovo je samo par izdvojenih misli učenika koji se uklapaju u tu rječitu pustinju:

“ Moj mir je kada preuzmem rizik i pokušam, jer je uvijek bolje pokušati i ne uspjeti nego nikad ne pokušati. ”

“ Ponovno razmišljam o svojim malim avanturama, moji strahovi, oni mali koji su izgledali tako veliki. Za sve vitalne stvari morao sam doći i proći; a ipak postoji samo jedna velika stvar, jedina stvar - doživjeti svaki dan koji sviće i svjetlost koja ispunjava svijet. ”

“ Moj mir su meni bliski ljudi za koje znam da me neće ostaviti u najgorim trenucima. “

“ Moj mir su bistar um i čista savjest. “

“ Moj mir je kada znam da svakim novim danom dolazi i nova prilika za pokušati ponovo. “

“ Za mene je mir samoća.”

“ Mir je u dobrom treningu.”

“ Ako nemamo mira, to je zato što smo zaboravili da pripadamo jedni drugima. Nema puta ka miru, mir je put!

“ Mir je Sve! Uvažavanje svih različitosti, poštivanje i voljenje samog sebe i tada volim sve. Mirna sam!”

Tekst je napisala učenica 4.g razreda, Nea Vlastelica, a poruke su napisali učenici 4.g razreda, pod vodstvom mentorice Nediljke Petrovski.