Zdravstvena škola Split

Povodom svjetskog dana zdravlja koji se svake godine 7. travnja na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije s porukom: „Depresija: razgovarajmo“, učenici 5C razreda grupa c, na inicijativu stručne nastavnice Mire Talaja, mag. med. techn., odlučili smo sate zdravstvenih vježbi iz predmeta Zdravstvevna njega u kući, provesti na terenu tako da održimo edukativnu radionicu u Centru za beskućnike u Splitu.

Cilj ove posjete bio je stručni – edukativna radionica i prigodni:

• senzibilizacija štićenika za promociju mentalnog zdravlja, gdje smo im donijeli izrađeni plakat na ovogodišnju temu depresije,
• kontrola krvnog tlaka, pulsa i saturacije kisika s ciljem prevencije kardiovaskularnih bolesti, ranog otkrivanja, pravilnog liječenja, spiječavanja komplikacija i suživota s kroničnom bolesti uz najbolju moguću kvalitetu života,
• primjena usvojenih znanja i vještina tijekom školske godine na terenu, u kući pacijenta.

Prigodni posjet ususret Uskrsnim blagdanima iskoristili smo kako bismo im čestitali skore blagdane, družili se snjima i uručili prigodne poklone, skromne, ali s puno ljubavi i poštovanja.

Okupili smo se i prije zakazanog vremena, nestrpljivi i znatiželjni što ćemo i kako raditi, hoće li biti po predviđenom planu, kako će nas štićenici prihvatiti budući se radi o prvom posjetu naših učenika Centru, ...Sav materijal i oprema u jednoj stalno spominjanoj torbi za kućnu posjetu, pa prilagodba prostora za rad, procjena zdravstvenog stanja štićenika, izvođenje postupa uz suglasnost štićenika, pa još po standardiziranom postupku, a mi u skučenom prostoru s malim radnim stolom, pa zbrinjavanje mediicnskog otpada i dokumentiranje, pa još sve pacijentima objasniti na razumljiv način, slušati ih, .. .činilo se skoro pa nemoguće izvesti pravilno i u zakazanom vremenu. A još pod budnim okom stručne nastavnice, voditelja, drugih štićenika.

Kako su štićenici ulazili i sjedali na stolice, pozdravljajući ih, slušajući njihove poteškoće i priče, upite, početni lagani strah i neizvjesnost su se gubili i mi smo sigurno izvlačili i primjenjivali  sva naša teoretska i znanja i vještine.

Napravili smo i nekoliko sličica, ali tek uz dozvolu štićenika, koji su ili izuzetno suradljivi, zainteresirani, tražili uputstva i slušali savjete, uzeli promidžbeni materijal.Voditelj je odmah objesio naš plakat na vidljivo mjesto i zahvalio na suradnji i poklonima. Vrijeme je proletjelo, a da nismo ni primjetili da smo potrošili najveći dio pripremljenog materijala, podijelili promidžbeni materijal, popričali s nekim štićenicima i nekoliko puta.

Ponudili smo im i daljnju mogućnost suradnje po zajedničkom planu, ali i kada oni osjete potrebu za edukacijom, druženjem ili zdravstvenom njegom bolesnom članu.

Pozdravili smo se s voditeljom i štićenicima i uputili na zasluženu kavicu. Sva ona sreća, zadovoljstvo i osmjeh, kojeg smo imali uz rad sa štićenicima, lagano je zamijenila neka  tiha sjeta spoznajom da su ti naši štićenici, a među njima ima i bolesnika, morali napustiti prostorije Centra i da će dan provesti, kao i mnoge do sada negdje na otvorenom. Kako nas je na izlaznim vratima dočekala kiša i hladnije, svatko je koračao sa svojim dojmovima a priča uz kavicu opet se razvila o našim novim prijateljima i načinima kako im pomoći..

                                                                   Priredili: učenici 5C grupa c