Zdravstvena škola Split

Dana 25. svibnja 2023. godine u sklopu nastavnog predmeta Pretraga voda bili smo na terenskoj nastavi, uz pratnju profesorice Tee Carić. Posjetili smo  Vodovod i kanalizacija Split- jedinica CUPOV (centralni uređaj za pročišćavanje vode) Divulje, te pročišćivač pitke vode (rijeke Cetine) Zagrad pored naselja Gata – Vodovod Omiš. Svrha terenske nastave je bila vidjeti u praksi način rada pročišćavanja pitke vode i kanalizacije tj. otpadne vode. S našim mini busom uputili smo se put Divulja.

Kako nam je bilo pročitajte i pogledajte pod opširnije. 

U prvoj fazi pročišćavanja vode u CUPOV-a Divulje vidjeli smo mehaničko pročišćavanje vode kojim se uklanjaju krupne, raspršene i plutajuće tvari. Otpadne vode dotječu iz mreže naselja Kaštela preko CS Resnik, a iz smjera Trogira preko CS Brigi te iz Zračne luke Split. Po izlasku iz cjevovoda, voda dotječe glavnim kolektorom do ulaza u objekt rešetki CUPOV-a. Na ulazu u zgradu ugrađene su dvije rešetke čija je uloga izdvajanja najgrubljih sadržaja iz sirove otpadne vode.

Kod mehaničkog pročišćavanja postoji češalj koji gura otpad, kamenčiće, pijesak i dr. Taj zaostali pijesak u vodi se miješa sa vodom i onda prolazi kroz pumpu gdje se pomoću centrifugalne sile odvaja od vode. Sustav za odvajanje pijeska i masnoća sastoji se od pokretnog mosta i uronjive crpke za prebacivanje pijeska prema uređaju za ispiranje.

Svi zatvoreni prostori u kojima su neugodni mirisi riješeni su odsisnim ventilacijskim podsustavom, s ventilacijskim kanalima koji vode na zajednički uređaj za pročišćavanje zraka-biofilter. Taj biološki filter se u budućnosti očekuje.

Nakon stručnog posjeta u Divuljama uputili smo se prema pročiščivaću Cetine u Zagradu. Vozili smo se preko Žrnovnice i Srinjina do spomenika Mile Gojsalić povijesne junakinje koja je odigrala važnu ulogu u borbi protiv Turaka, tu smo se slikali jer je pogled bio zapanjujući. Stigli smo u Zagrad, tamo su nas dočekali ljubazni djelatnici i voditelj uređaja koji su nas proveli kroz detaljan proces pročišćivanja vode, sve od dotoka rijeke Cetine do vode za piće koju pijemo u kućanstvima.

Prvo smo se popeli na kat i zastali u otvorenoj prostoriji odakle voda kreće. Jedan dio vode iz Zakućca se uzima za pročišćavanje tj.dobivanje pitke vode, a drugi dio odlazi u taložnik. U taložniku se talože krupni dijelovi pijeska, granje, kamenje, lišće i dr. Ta se nečistoća sedimentira,a čista voda se diže i preljeva preko češljeva. Nakon toga voda teče kroz kanal i odlazi u drugi sistem i ulazi u uređaj.

Zanimljiva činjenica koju smo naučili je to da su PASTRVE najbolji indikator zagađenja vode. Kako? Pa ako one uginu to nam je znak da nešto ne valja tj. da voda nije higijenski ispravna.

Nakon toga odlazimo u drugu prostoriju gdje se nalazi 12 bazena. Ti bazeni se moraju svaki dan oprati jer voda koja dođe sa sobom donese preostale nečistoće. Kod ispiranja tih bazena dolazi do pjenušanja vode i pojave mjehurića na površini vode (jacuzzi). Na taj se način sva mutež digne i tako se bazeni očiste.

U sljedećoj prostoriji slušali smo o kemijskoj dezinfekciji vode. Tu se nalaze četiri bazena u kojima se odvijaju tri faze pročišćavanja s kvarcnim pijeskom. Proces pročišćavanja s kvarcnim pijeskom i šljunkom te zrakom pročišćavaju vodu od većih onečišćenja sve do završne faze kloriranja koja se vrši sa natrijevim hipokloritom. VODA SE NIKAD NE SMIJE PREKLORIRATI jer prevelika količina klora može štetiti zdravlju ljudi. Ispod se nalaze tzv. labirinti gdje se ta voda rotira i miješa sa Cl da bi se Cl u vodi ravnomjerno rasporedio.

Nakon toga spustili smo se stubama u tzv. podrum gdje se nalazi fizikalno čišćenje vode. Tu se nalaze cijevi koje se spajaju u jednu veliku cijev i ta cijev ide ispod zemlje cestom. I tako jedan dio vode ide za Omiš, a drugi dio na otoke Brač, Hvar, Šoltu i dr. Područja koja su uzvišena kao što su gornja Poljica (Naklice,Gata) za njih postoje pumpe. Pomoću njih voda se pumpa i odiže 150-160 m i tako opet ide cestom do potrošača.

Predzadnja prostorija služi za proizvodnju natrijeva hipoklorita. U salamuri se miješa obična voda sa 100% čistim NaCl-om, te sustav katode i anode gdje se lužina i klor spoje i dobije se 5% natrijev hipoklorit.

Došli smo i do posljednje prostorije i faze gdje kemičarka na terenu uzima uzorak sirove i obrađene vode i donosi je u laboratorij na kemijsku i mikrobiološku analizu (prisustvo E.coli, Clostridium perfringens..). Tada mjeri u vodi Cl, mutnoću, salinitet, organske tvari, pH… Mutnoća vode se mjeri tako što se boca vode promućka i stavi na svijetlo (max. dozvoljena mutnoća je 4 NTU). Ujedno mora pratiti dozvoljene doze klora koja iznosi max. 0,5 mg klora/l . Nakon završenog procesa kloriranja i potvrde da ima dovoljno rezidualnog klora (kojeg mora biti da budemo sigurni da je dezinfekcija vode uspješno obavljena) tek tada voda može ići cjevovodom do potrošača.

Tako je završilo naše malo putovanje. Naučili smo mnogo novih stvari, vidjeli kako izgleda proces pročišćavanja voda, družili smo se i uživali te jedva čekamo slijedeću terensku nastavu.

Gabriela Nazor, 3E